Novak Đoković je sve turnire u masters seriji uspio da osvoji osim onog u Sinsinatiju. A baš tamo je pohod na toliko priželjkivani trofej počeo daleko teže nego što je očekivao – Amerikanca Stiva Džonsona je tek poslije velike borbe savladao sa 6:4, 7:6(4).

Sa jedne strane Noletova teniska elegancija i umjetnost detalja, sa druge snaga i fizička dominacija 33. sa ATP liste, sudarili su se u Sinsinatiju u kome su stvari vrlo brzo krenule kako je domaći teniser priželjkivao.

Đoković je muku mučio da nadmudri Amerikanca sa kojim se prvi put susreo, a snažna podrška publike, potpuno logična jer je igrao jedan od njenih ljubimaca, dodatno je dizala samopouzdanje Džonsonu. Tek pri vođstvu od 5:4 deseti igrač svijeta je uspio da napravi brejk, time je Novak i osvojio prvi set, no ni to, ni činjenica da je poveo sa 3:0 u drugoj deonici, nije od ovog meča napravila “lak posao”. Naprotiv.

Džonson je uspio da osvoji četiri gema u nizu, da zada prilične glavobolje osvajaču ovogodišnjeg Vimbldona, koji je počeo i da se žali sudiji na ponašanje navijača, koji su svojom bukom ometali njegovu koncentraciju kada bi on otpočinjao razmjene poena, piše Blic. Nole je uspio da preokrene rezultat sa 3:4 na 5:4, u sliedećem gemu je imao čak pet meč lopti, ali nije iskoristio ni njih, ni još dvije na 6:5.

Ali na kraju, u taj-brejku, poslije još jedne, a ukupno osme propuštene meč-lopte, Đoković je ostvario trijumf.

I, iako je publika, sasvim logično, bila tokom meča više uz njegovog rivala, poslije dva sata i tri minuta velike borbe, Nole je na sebi svojstven način, upravo sa gledaocima, slavio pobjedu.

– Da budem iskren, nisam baš zadovoljan svojom igrom. U prvom dijelu meča sam bio dobar, ali sam potom morao da budem bolji, naročito kod onih meč lopti. Svjetlija strana ove priče je da sam ostajao miran, da sam bio skoncentrisan – rekao je Đoković. Odmah poslije meča uslijedilo je podsjećanje da nikada nije pokorio Sinsinati, pa i pitanje – koliko bi mu značilo da to konačno ostvari:

– Bilo bi lijepo da uspijem u tome. A pokušavao sam (smijeh). Nije me bilo u Sinsinatiju tri godine, uslovi su sada prilično drugačiji… Nadam se da ću svakog dana napredovati i da ću biti najbolji kada je najvažnije, krajem sedmice – kaže Đoković. Na kraju, umjesto detaljnije analize narednog rivala, Francuza Adrijana Manarina, Đoković je podsjetio javnost kako je do uspjeha uopšte i dolazio – posvećenošću, ali i dobrim planiranjem.

– Šta sada? Sada samo trening. Što više udaranja loptice. Treba i da popričam sa mojim timom, da dodatno utvrdim samopouzdanje. Nema tu nekog ‘lakog posla’. Treba raditi naporno, ali i – mudro – zaključio je Đoković.