Biblioteka i zemljotres: Poseban žiro-račun 105-740-6-123 za Fond solidarnosti

Banjalučani su i dvije godine nakon zemljotresa vraćali knjige u biblioteku. Ogranak u Mejdanu je čak slao i opomene, pa su čitaoci morali da donesu potvrdu od mjesne organizacije da je kuća u takvom stanju da opravdava nevraćanje knjiga.

Ovo za portal mojabanjaluka.info kaže književnik i jedan od autora izložbe „Kuća knjiga bez adrese“ koja je posvećena radu današnje Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske nakon katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio Banju Luku u oktobru 1969. godine. Izložbu je, pored Blagojevića, priredila i Orijana Vuković.

- Procjene i revizije fonda rađene su u nekoliko navrata i u otežanim okolnostima, pa se dugo nije znao tačan broj izgubljenih knjiga. Nakon zemljotresa 31. decembra 1969. knjige su hitno i bez evidencije morale biti deponovane u sanduke i kutije u podrumu Doma kulture. Osim toga, nije se znalo koliko je knjiga nestalo u porušenim kućama čitalaca - kaže Blagojević.

Mnogo deponovanih knjiga koje su nadživjele zemljotres uništeno je, dodaje on, usljed vlage i pucanja vodovodnih i kanalizacionih cijevi prilikom sanacionih radova na Domu kulture. Naknadnim popisom utvrđeno je da je uništeno 65 odsto knjiga (od ukupno 110.000 koliko ih je bilo prije potresa), odnosno, 45 odsto kompleta periodike (od 20.000 koliko ih je bilo).

- Biblioteka je imala kontinuitet u obavljanju svojih funkcija, ali to je bilo izuzetno teško vrijeme. Uprava je bila stacionirana u šator, a ogranak u Mejdanu je jedini radio sa korisnicima, ali u polurazrušenom objektu i uz vrlo ograničen fond - istakao je Blagojević.

Dragan Vejnović, bibliotekar u tom ogranku, radio je po deset ili čak dvanaest sati dnevno, uprkos preporuci iz uprave da objekat nije siguran zbog mogućeg urušavanja. Biblioteka je imala i mnogo drugih ogranaka, ali svi ogranci osim onog u Bronzanom Majdanu (Vrbanja, Delibašino selo, Krupa na Vrbasu, Zalužani, Ivanjska) potpuno su uništeni.

- Dječije odjeljenje je otvoreno u maju 1970. godine, u montažnoj baraci kod Tehničke škole. Ogranak u Mejdanu je stradao u zemljotresu 20. oktobra 1970, pa je i on nastavio rad u privremenoj stambenoj baraci. Do kraja 1970. osposobljena je čitaonica u saniranoj prostoriji Doma kulture, a radila je pet sati dnevno uz ograničen fond, jer su knjige i dalje bile deponovane - priča Blagojević.

Ipak, i u takvim uslovima, bibliotekari su obrađivali pristiglu građu, formirana je i biblioteka za omladinske radne brigade koje su pomagale u izgradnji grada, a vršeni su i poslovi regionalne službe za unapređenje bibliotekarstva za područje 28 opština. Tek početkom 1973. godine u saniranoj zgradi osnovne škole „Mladen Stojanović“ biblioteka je ponovo mogla da radi sa korisnicima u većem kapacitetu, ali ne i optimalnom, jer ni taj objekat nije mogao da podnese teret knjižnog fonda, pa je trećina knjiga i dalje ostala u kutijama.

- Ne znamo tačne gabarite šatora koji je radio umjesto biblioteke, ali nije bio značajnih dimenzija. To nije bilo neophodno, jer to i nije bila izdavaonica. Zapravo, tu su se, baš kao što to u biblioteci i danas činimo, prikupljali i čuvali dnevni listovi, posteri i leci, te informativni bilteni Skupštine opštine koji su predstavljali osnovni izvor informacija i za građane i za novinare, naročito u prvim nedjeljama nakon potresa - kaže Blagojević.

Biblioteka pod šatorom je služila kao privremeno skladište građe, mahom neknjižne, i kao svojevrstan info-pult. S obzirom da je ta građa sačuvana do danas, može se reći da je biblioteka pod šatorom ispunila osnovne funkcije - prikupljanje i čuvanje građe.

- Bibliotekari jednostavno nisu imali gdje sa knjigama, pa je zato fokus bio na prikupljanju novčanih sredstava. Otvoren je i poseban žiro-račun 105-740-6-123 simboličnog naziva Fond solidarnosti za biblioteku „Petar Kočić“. Ostalo je zabilježeno da su među prvima pomoć u novcu poslali Branko Ćopić i bibliotekar iz Pančeva Sava Živkov - kazao je Blagojević.

U dokumentaciji iz arhive NUB RS postoje dokazi o uplatama iz Brčkog, Zenice, Subotice, Sarajeva, Beograda... No, bilo je i donacija u knjigama. Zna se da su brojna velika izdavačka preduzeća slala svoja izdanja, kao i da su preduzeća prikupljala i dostavljala knjige, kao na primjer banjalučki „Rudi Čajavec“ koji je poklonio 4.000 knjiga.

Zajednica matičnih biblioteka Srbije je u decembru 1969. povela akciju za prikupljanje pomoći u knjigama. Sabirni centar bio je u beogradskoj biblioteci „Petar Kočić“, a ubrzo su čitaoci donirali 3.000 knjiga, Bibliografski institut 1.000, a sao osnovna škola „Njegoš“ iz Beograda 800 naslova. Knjige je u više navrata donirala i ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Jugoslaviji.

- Imamo li u vidu goleme štete na knjižnom fondu, može se reći da se štete zemljotresa osjete i danas, naročito ako prihvatimo mogućnost da su se među uništenim knjigama nalazili i jedinstveni ili izuzetno rijetki primjerci - rekao je Blagojević. Na zadnjoj stranici Informativnog biltena objavljenog 15. novembra 1969. u 10 časova piše: „Radnik Muzeja Uroš Ilinčić, dana 12. 11. 1969. prenio je Spomen-ploču kojom je obilježavan rad i boravak književnika Petra Kočića u kući, ul. Maršala Tita broj 159“.

- Odabrao sam ovaj detalj kako bih ukazao da je građa koju je očuvala i kojom raspolaže Narodna i univerzitetska biblioteka RS zaista raznovrsna i može da posluži brojnim istraživačima, bilo da se radi o danima neposredno nakon zemljotresa, bilo da je riječ o potonjim godinama. Ne toliko zahvaljujući pomoći lokalne zajednice koliko požrtvovanošću bibliotekara ipak je sačuvano je mnogo toga što može zainteresovati stručnu javnost, ali i građane - istakao je Berislav Blagojević.

G. Dakić